Sponzori i donatori
Zanimljivosti
Čovječja ribica Jama Golubinka, osim što se diči jednom od najvećih podzemnih dvorana u Dalmaciji dubine 200 metara, poznata je kao staniše endemskoj vrsti čovječje ribice. |
||
---|---|---|
Božica Epona 1957. godine pronađen je reljef Keltske božice Epone zaštitnice konja i tegleće stoke uopće. P ronašao je Petar Hrga obrađujući mali komad zemljišta. Reljef je prvo razredni spomenik kulture jer je jedini nađen na ovim prostorima te predstavlja vrijedan nalaz antičke religije. Danas se nalazi u muzeju grada Šibenika (inv.br.A807). Proslava Epone, prema jednom rimskom kalendaru iz 1.st.n.e., bila je 18.prosinca. |
||
254. Milenijska fotografija „Suze Svetog Lovre Koprnjskog“
Koprno, 07. kolovoza, 2011. godine U zadnje vrijeme svi s baratamo terminima državna riznica, zalihe, bankovni računi. Kroz svoj rad već se nebrojeno puta ujeravam da bogatstvo naše zemelje ne leži samo u bankovnim trezorima, već u dugoj tradiciji i bogatsvu narodnih običaja i predaja. Gostovao sam i bilježio narodno blago u svim djelovima Hrvatske. Radilo se o plodonosnoj ravnici ili ribom bogatim krajevima uz more naše plavo, vinorodnim proplancima ili kršnim krajevima, škrte žemlje, ali plodne duhom i vrijednim radom svojih žitelja. Gdje god da dođem, važni su ljudi, koji iz ljubavi prema svome kraju stvaraju manifestacije za pamćenje, na kojima se okupljaju domaćini, ali i njihovi raseljeni rođaci po cijelom svijetu. Posebnu vrijednost to ima u malim mjestima Damatinske zagore, u kojima ljudi žive od mukotrpnog rada i vjere u Boga, ali unatoč svemu uspijevaju sačuvati svoju izvornu tradiciju i netaknutu prirodu. Uvjerili su me u to današnji domaćini iz Udruge Kampanel iz Koprna, malog mjesta koje se nalazi na tromeđi Trogira, Drniša i Šibenika. Predsjednik Udruge Ivica Mrčela pozvao me na proslavu 150 – te obljetnice od gradnje kampanela, starog zvonika crkve Svetoga Lovre koja je zbog svoje gradnje od prije 500 godina, jedna od posebnosti ovoga kraja. Pornijem promatraču pogled će privući suhozidi, bunari, kamene kuće koje su produkti snažnih, žuljevitih ruku stanovnika Koprna i svih okolnoh mjesta Zagore kroz nekoliko stoljeća. Gospodin Ivica i ja dogovarali smo snimanje prije nekoliko mjeseci. Pošto će se svečanost održavati povodom blagdana Svetog Lovre, sveca zaštitnika crkve u Koprnu i samoga mjesta, izgledalo mi je zanimljivo da tema budu suze Svetoga Lovre, zbog astrološkog fenomena koje nam u ovom razdoblju poklanja noćno nebo. Radi se o kiši kometa koje poizvodi meteor koji kruži oko sunca i svake godine sredinom kolovoza postaje vidljiv sa zemlje i izaziva cijelu plejadu želja u srcima njenih stanovnika. Udruga Kampanel, koja nosi naziv upravo po zvoniku Svetoga Lovre, uzela si je za glavnu zadaću promicanje svih vrijednosti Zagore, kako sami kažu: svih njenih životnih aspekata. Već smo jučer Edita i ja, dok smo pripremali i crtali scenu snimanja, osjetili živost i dobrodošlicu. Danas pak, na svakom koraku, crvene šibenske kape, narodne nošnje, bogat program. Zagrljeni ljudi pjevaju ojkavicu, igraju šijavicu, sviraji duple...Glasni, sigurni, svoji su na svome, jednako kao i njihovi stari ojkavicom opisuju zbivanja u svome kraju, svjedoče svakodnevnom životu, ali i povjesnim političkim previranjima nekad i danas. To je tradicija, bogatstvo, nešto što se ne čuva u trezorima banaka, već u srcima žitelja koji ovu narodnu riznicu prenose sa koljena na koljeno. Prije cijelog narodnog veselja, svi su se okupili u staroj crkvi u kojoj je Svetu Misu predvodio fra Luka Delić župnik Unešića, Koprna i Planjana, čiju su se mještani slili u Koprno na misno slavlje i svečanost, koja je upriličena na zbliži ljude ovih malih mjesta. Nakon misnog slavlja i poziva fra Luke, svi su izašli iz crkve i počeli se slagati na pripremljenu scenu. Moram naglasiti velike napore tvrtke Čače, gospodina Tončija Klarića, koji su veliki kamion sa dizalicom potrebnom za snimanje, dopremili na vrijeme unatoč nepristupačnom terenu i uskim putovima.Vrijedno su surađivali i slušali moje upute da kadar obuhvati sve ljude posložene u „suze“, staru crkvu, oko koje je i staro groblje, još jedan ozbiljni svjedok o životu skroz stoljeća u ovome kraju. Dok sam bio na dizalici, sunce mi je bilo iza leđa, znao sam da moram biti brz, jer nije bilo lako ljudima gledati u mom smjeru, kolovoz je, sunce je jako i nije lako zadržat pogled. Unatoč tome, niko se nije bunio. Oko sedamstotina ljudi, što u tradicijskom narodnim nošnjama, što u svakodnevnoj odjeći, među njima i fra Luka Delić, sa zastavama svojih mjesta i župa, te kipom njihova zaštitnika Svetoga Lovre, sačinili su 254. Milenijsku fotografiju Šime Strikomana,u obliku suza, ali ne onih koje su simbol tuge već onih, nebeskih koje ispunjavanju želje, strepnje, vjeru u vrijedan rad od kojeg žive. Da ovo nisu samo puste riječi, dokazuju i mirisi koji su dolazili iz hladovine hrastova oko crkve. Tradicionalna janjetina, te domaće vino i pršut, ugodili bi i najfinijem gostu…Tko nije bio danas u Koprnu ili Dalmatinskoj zagori, neće pogriješiti , ako ga put ikada tamo odnese! |
||